U radu se govori o povijesti pomorskog muzealstva u Splitu i o Zbirci pomorskih karata i peljara Hrvatskoga pomorskog muzeja Split. Taj muzej djeluje tek nešto više od jednoga desetljeća, ali pomorsko muzealstvo u gradu ima dugu tradiciju koja seže do dvadesetih godina 20.stoljeća. Iako Muzej formalno pravno nije sljednik ranijih muzeja, u svojem fundusu čuva i obrađuje građu bivšeg Pomorskog muzeja JAZU i Vojnopomorskog muzeja (nakon raspada SFRJ Vojnopomorskoga muzeja HRM). Jedna od muzejskih zbirki je Zbirka pomorskih karata i peljara. U njoj je nalazi 267 predmeta koji su upisani u Knjigu inventara muzejskih predmeta. Najstariji predmeti u zbirci potječu iz 16. stoljeća. To su dijelovi izolara venecijanskog kartografa G. F. Camocija. Kartografija 18. stoljeća zastupljena je s nekoliko karata, ali i s dva peljara, rad francuskog kartografa Josepha Rouxa koji je također autor i karte Mediterana. Muzej posjeduje i pomorske karte iz 19. stoljeća, koje su tiskane nakon istraživanja austrijskih, talijanskih, francuskih, španjolskih i engleskih pomorskih stručnjaka. Ipak, najveći dio Zbirke čine pomorske karte i planovi koji su rezultat 150-godišnjeg djelovanja hidrografske službe na sjeveroistočnoj obali Jadrana, od pulskog zavoda k.u.k. mornarice, preko hidrografskih institucija Kraljevine SHS/Jugoslavije i SFRJ do današnjega Hrvatskoga hidrografskog instituta. Među raznovrsnim pojedinačnim primjercima koji se čuvaju u Muzeju spominjemo dvije karte rađene na svili koje su koristili saveznički piloti tijekom Drugoga svjetskog rata.