VRANČIĆ, Faust (Verantius, Faustus), polihistor, konstruktor, pisac i leksikograf (Šibenik, ? 1551 - Venecija, 20. (27) I. 1617). U Požunu je stekao početno humanističko obrazovanje. Godine 1568. otišao je na studij filozofije i prava u Padovu, gdje je ostao do sredine 1572. Iduće godine njegova života slabo su poznate, ali je vjerojatno tih godina boravio u Italiji. U članstvo hrvatske bratovštine Sv. Jeronima u Rimu primljen je 1575. Godine 1579. imenovan je upraviteljem biskupskih dobara u Veszprému, gdje je ostao do 1581. kada je prihvatio mjesto tajnika kralja Rudolfa II. u Pragu, gdje je proučavao prirodne znanosti, matematiku i tehniku. Godine 1594. napustio je mjesto tajnika, pa je sve do 1598. živio u Dalmaciji i Italiji, posebno u Veneciji, gdje je 1595. objavio svoj poznati rječnik Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (Rječnik pet najuglednijih europskih jezika, latinskog, talijanskog, njemačkog, hrvatskog i madžarskog). To je prvi rječnik hrvatskog jezika, pa ima osobito značenje i za matematičko i prirodoznanstveno nazivlje. Sadrži oko 5000 riječi svakog jezika. Godine 1598. Rudolf II. ga je imenovao titularnim čanadskim biskupom, ali je obavljao dužnost kraljeva savjetnika za Madžarsku i Transilvaniju. God. 1605. napustio je dvor i ušao u red Sv. Paula, tzv. barnabita u Rimu. U prijevodu na hrvatskom jeziku objavio je djelo Život nikoliko izabranih divic 1606. Po povratku u Rim posvetio se i filozofskim razmišljanjima, osobito onima u logici. Tako je 1608. objavio u Veneciji svoje djelo Logica suis ipsius instrumentis formata, a 1610. u Rimu djelo Ethica christiana, na kojima je autora označio pseudonimom Justus Verax Sicenus. Prerađeno izdanje tih dvaju djela pod naslovom Logica hova sius ipsius instrumentis formata et recognita. Ethica christiana objavio je 1616. u Veneciji pod svojim pravim imenom. Povratak u Rim imao je veliku važnost za njegova daljnja istraživanja tehničkih problema. Kao rezultat svih zanimanja i istraživanja o konstrukcijama strojeva i rješavanjima arhitektonskih problema, postupno je nastajalo njegovo glavno djelo Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina, Italica, Hispanica, Gallica et Germanica koje je tiskano krajem 1615. ili početkom 1616. u Veneciji. U tom je djelu prikazao 49 skica i projekata u bakropisu. Na njima je donio, a u komentarima na latinskom, talijanskom, španjolskom, francuskom i njemačkom jeziku opisao 56 različitih uređaja i tehničkih konstrukcija. Svi ti projekti nisu bili novi, ali su mnogi od njih bili izvorno Vrančićevi i značili su veliko obogaćenje tehničkih oblika. U Rimu je rješavao razne praktične hidrološke probleme, među kojima treba istaknuti problem čestih poplava rijeke Tiber u tom gradu i usavršavanje fontana u Veneciji. Da bi mogao dati prijedlog kako izbjeći poplave Tibera, Vrančić je tražio uzroke tih poplava. Svoj prijedlog za rješenje tog problema dao je kao kartografski prikaz (projekt 1.) pod naslovom Vrbis Romae Dilvvivm (O rimskim vodenim tokovima) u djelu Machinae novae. Pretisak djela Machinae novae objavljen je u Zagrebu 1993.

Isječak karte Vrbis Romae Dilvvivm (O rimskim vodenim tokovima) Fausta Vrančića