Professor emeritus Nedjeljko Frančula je rođen u Zagrebu 20. lipnja 1937. Gimnaziju je završio u Zagrebu 1956. Diplomirao je 1962. na Geodetskom odjelu Arhitektonsko-građevinsko-geodetskog fakulteta u Zagrebu. Doktorirao je 1971. u Bonnu (Landwirtschaftliche Fakultät) tezom Die vorteilhaftesten Abbildungen in der Atlaskartographie. Boravio je u Institutu za kartografiju i topografiju Sveučilišta u Bonnu dvije godine (1969-71) kao stipendist Deutsche Akademische Austauschdienst (DAAD). Ponovo kao stipendist DAAD-a boravio je u istom institutu tri mjeseca 1976. na znanstvenom usavršavanju iz područja automatizacije u kartografiji. Za asistenta na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu izabran je 1963, za docenta 1975, za izvanrednog profesora 1980, a za redovitog profesora 1985. U znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora kao trajno zvanje za područje tehničkih znanosti - polje geodezija izabran je u veljači 1996.

Predstojnik Zavoda za kartografiju Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu bio je 1981-83, 1987-91. i 1997-1999, voditelj poslijediplomskog studija 1985-89, prodekan za znanstveni i stručni rad 1976-81, prodekan za nastavu 1999-2003.

Na Geodetskom fakultetu predavao je kolegije Geoinformatika I, Kartografija II, Kartografija III i Kompjutorska obrada geodetskih podataka. Osim u Zagrebu predavao je na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju i na Fakultetu za arhitekturu, građevinu i geodeziju u Ljubljani 1974-76. Prema novom nastavnom planu i programu iz 1994. na Geodetskom fakultetu predaje Geoinformatiku I, Kartografske projekcije, Digitalnu kartografiju I i Kartografsku generalizaciju. Od akad. god. 2002/03 predaje Kartografske projekcije i Digitalnu kartografiju. Na poslijediplomskom studiju predaje Uvod u znanstveni rad i Službeni topografsko-kartografski informacijski sustav Republike Hrvatske. Bio je mentor u izradi više od 60 diplomskih radova, osam magistarskih radova i četiri doktorske disertacije. Baveći se više od trideset godina primjenom računala u rješavanju geodetskih i kartografskih zadataka uveo je digitalnu kartografiju u nastavu na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju Geodetskog fakulteta u Zagrebu.

Od 1962. do 1986. sudjelovao je u ostvarenju četiriju znanstvenih projekata. Prema ugovorima s Ministarstvom znanosti i tehnologije Republike Hrvatske bio je voditelj znanstvenog zadatka Kartografska istraživanja prostora 1987-91, znanstvenih projekata Kartografija i geoinformacijski sustavi 1991-96. i Hrvatska kartografija - znanstvene osnove od 1997-2001. Voditelj je znanstveno-stručnih projekata Hrvatski geodetski rječnik i Hrvatski kartografi.

Objavio je oko 310 znanstvenih i stručnih radova. Pretežno u timskom radu izveo je 40 stručno-praktičnih radova (geodetska izmjera, topografske i tematske karte), izradio 10 ekspertiza i sastavio više od 20 računalnih programskih paketa.

Znanstvene i stručne radove iz kartografije objavljuje u časopisima Allgemeine Vermessungs-Nachrichten (Karlsruhe 1971), Geodetski list (Zagreb 1968-2000), Kartographische Nachrichten (Bonn-Bad Godesberg 1980-81), Geodetski vestnik (Ljubljana 1983, 1994), Survey Review (London 1990), Mehanizacija šumarstva (Zagreb 1995), Automatika (Zagreb 1996), Zbornik radova Geodetskog fakulteta (1972, 1977, 1980-81) te u zbornicima radova s brojnih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu. Glavno područje njegova istraživanja jesu kartografske projekcije i digitalna kartografija. Rezultati njegovih istraživanja o kartografskim projekcijama s minimalnim deformacijama citirani su u inozemnim udžbenicima, leksikonima i enciklopedijama.

Od 1976. do 1986. bio je zamjenik glavnog i odgovornog urednika časopisa Geodetski list, a od 1987. do 1995. glavni i odgovorni urednik tog časopisa. Bio je suradnik redakcije Pomorskog leksikona Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža iz Zagreba. Od 1976. stalni je suradnik međunarodne kartografske referativne publikacije Bibliographia cartographica (München-New Providence-London-Paris). Početkom 1997. izabran je za pročelnika Sekcije za kartografiju Hrvatskog geodetskog društva. Od 1998. redoviti je član Akademije tehničkih znanosti Hrvatske.

U mirovini je od 1. 10. 2006. godine, a za professora emeritusa izabran je 2007. godine.