Otok Pag je jedan od najvećih jadranskih otoka, s 285 km2 peti je po veličini, a s 270 km razvedene obale otok je s najduljom obalnom linijom na Jadranu, prepunom zaljeva, uvalica, rtova i plaža.

Područje otoka Paga bogato je arheološkim ostacima, koji se nalaze na širokom području od Luna do Fortice.

Otok Pag u cjelini te njegov povijesni tok seže u 11 stoljeće. Tragovi ranog neolitika, tragovi mediteranske kulture naroda koji su "došli sa mora", rimski ostaci velikog opsega, rani slavenski ostaci, srednji vijek otoka, posebno Cissa i stari Pag samo su neka obilježja ovog prekrasnog i povijesno bogatog otoka.

Na sjeverozapadnom dijelu uvale otoka, duge 15 km, nalaze se ruševine rimskog naselja, najvjerojatnije utvrđenog rimskog grada koji se spominje pod imenom Cissa (danas Caska).

Vidljivi su također tragovi svih naroda koji su ovdje živjeli. Pojedini lokalni nazivi kao Lun, Maun, Škrda ilirskog su podrijetla. Stari nazivi su latinizirani i prilagođeni: Barbati, Pag, latinski pagus = selo; Novalja od navalia = škver, luka ili od novalis = krčevina, zemlja na ugaru. No najveći broj naziva naselja, kao i općenito zemljopisnih pojmova, slavenskog je podrijetla te već i sami nazivi dokazuju da su Hrvati naselili otok Pag vrlo rano.

Vremenom, Cissa postaje pravim središtem otoka, sve do trinaestog stoljeća, otok se dugo imenuje imenom Cissa (Kisa). Pag je kroz povijest pretrpio mnoge nedaće, od Napoleonove opsade (1806.godine), prvi svjetski rat, talijansku okupaciju, glad i neimaštinu, drugi svjetski rat...