Savjetovanje Kartografija, geoinformacije i nove tehnologije
Hrvatsko kartografsko društvo, Zagreb
17-18. rujna 2004.
|
Savjetovanje Kartografija, geoinformacije i nove tehnologije |
Josip Faričić1 i Zdenko Simičić2
1 Mr. sc., Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru, Tuđmanova 24 i, Zadar
2 Komodor, Hrvatska ratna mornarica, Zrinsko-frankopanska bb, Split
Kornati na starim geografskim i pomorskim kartama
Sažetak
U radu se na temelju kritičke analize kartografskih izvora analizira historijsko-geografski razvitak Kornatskih otoka, koji čine najbrojniju skupinu među hrvatskim otocima. Stare se karte koriste ponajprije kao sredstvo geografskih istraživanja, koje u nužnoj korelaciji s istovremenim povijesnim pisanim izvorima te modernim topografskim i pomorskim kartama čine osnovu za oblikovanje istraživačke platforme na kojoj se mogu graditi relevantni znanstveni rezultati.
Kornati su najvećim dijelom usitnjena otočna skupina, položena uz središnji dio istočne obale Jadrana, koja je od naranijih vremena povijesnog razvitka imala važnu pomorsko-geografsku, a s time i geostratešku ulogu, značajno nadilazeći očekivanu ulogu koja bi proizlazila iz njihove površine, prostornog obuhvata i najvećim dijelom oskudne krške geomorfološko-hidrološke osnove.
Iako su srednjovjekovni i renesansni kartografski prikazi Kornata uopćeni i uglavnom shematizirani, sâmo prikazivanje otoka na kartama sitnoga mjerila upućuje na njihovo prostorno-funkcionalno značenje. Stari geografski i pomorski kartografski prikazi zorno su svjedočanstvo o ulozi Kornata pri plovidbi istočnojadranskim pomorskim pravcem, posebno Kornatskog kanala, utvrde Toreta i prolaza Proversa, čiji je spomen na svim starim kartama gotovo neizostavan. Kornatski akvatorij činio je glavno zadarsko ribolovno područje te jedno od najvažnijih ribolovnih područja istočne obale Jadrana. Razumljivo je da V. M. Coronelli, vodeći talijanski kartograf s kraja 17. st., na kartama uz prikaz Kornata navodi bilješku "pesce di Zara". Coronellija slijede i drugi kartografi tijekom 18. st.
Tijekom 18. st. i prve polovice 19. st. na topografskim i pomorskim kartama postupno se oblikuje detaljni i realni prikaz koji omogućuje rekonstrukciju razvojnog puta geografskih spoznaja te tijeka historijsko-geografskih mijena krajolika Kornata. Posebno se ističe problem dezertifikacije kornatskog krša koju je dobrim dijelom uzrokovao uzgoj sitne stoke. Čini se kako upravo očigledna suvremena reforestacija otočja, u vremenu kada stočarstva i drugih oblika agrarne proizvodnje gotovo i nema, upućuje na obrnuti tijek oblikovanja otočnog krajolika u razdobljima intenzivnije stočarske valorizacije.