Hidrografiju, pored reljefa i naseljenih mjesta, nalazimo već na najstarijim primjercima karata koje su nađene u Mezopotamiji. Na njima su obalne linije mora i rijeka prikazane linijama kao što se to čini i danas. Posebno je zanimljiv problem oduvijek bila duljina rijeka.

Kao izvornici za određivanje duljina rijeka najčešće se koriste topografske karte. Ta metoda je vremenski zahtjevna, a ponekad ne daje ni rezultate zadovoljavajuće točnosti. Ovisno o mjerilu mijenja se prostor za prikaz sadržaja karte, a time i količina detalja izvorne karte na izvedenoj karti. Smanjenje količine detalja ovisi o faktoru smanjenja mjerila, značenju linije, njenoj krivudavosti, kao i o debljini kojom se prikazuje na karti.

U radu je provedena analiza duljine rijeka s topografskih karata Republike Hrvatske različitih mjerila te usporedba s dostupnim podacima. Ispitivanja su provedena na dvadeset najdužih rijeka Hrvatske, međutim, zbog praktičnih razloga, odnosno dostupnosti podataka, u obzir je uzet samo onaj dio rijeke koji se nalazi na području Republike Hrvatske.

Duljine razmatranih rijeka (linija) smanjuju se daleko manje od očekivanog. Duljine određene s karata mjerila od 1:25 000 do 1:500 000 pokazuju jako mala odstupanja, dok se tek duljine određene s karata mjerila 1:1 000 000 i 1:2 000 000 nešto više razlikuju. Razlog tome najvjerojatnije leži u činjenici da tok rijeka nije jako složen, tj. količina detalja rijeka nije toliko velika da se one ne bi mogle vjerno prikazati i na kartama sitnijih mjerila.

Dostupni podaci o duljinama rijeka uglavnom ne sadrže informaciju na koji način, odnosno s karte kojeg mjerila su određene, što onemogućava smisleniju usporedbu. Osim toga, prilično se razlikuju od izvora do izvora, što može uvelike zbuniti njihovoga korisnika. Nameće se kao nužno sređivanje podataka i uspostava baze sa cjelovitim i jednoznačnim podacima, koji će služiti kao podloga za daljnje istraživanje.