1. Uvod

Iako je arheologija disciplina koja nas tradicionalno asocira na kopanje lopaticama, pronalaženje ostataka i artefakata, arheolozi danas sve više upotrebljavaju moderne tehnologije, poput fotogrametrije i GIS-a, za izradu karata koje u sitnijim ili krupnijim mjerilima prikazuju obilježja nekog područja, čime arheološka istraživanja poprimaju bolji regionalni smisao i dovode do rekonstrukcije najbliže idealnoj.

Razvojem digitalne fotogrametrije otvorene su nove mogućnosti. Uporabom digitalnih snimki omogućena je izrada izlaznih proizvoda kao što su npr. digitalni model terena i digitalni ortofoto. U zajednici s klasičnim vektorskim prikazom arheolozi dobivaju bogat i kvalitetan izvor podataka o snimljenom lokalitetu.

Po prvi puta u Hrvatskoj, Katedra za Prapovijesnu arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, postavlja istraživački projekt čija se osnova temelji potpuno na digitalnim tehnologijama. Ove su godine, nakon više od četiri desetljeća stanke, nastavljena arheološka istraživanja na projektu Bapska-Gradac. Sam lokalitet naziva se Gradac. Naime, taj se toponim koristi za veliki broj naselja na uzvisinama u Hrvatskoj, od prapovijesnih vremena do srednjeg vijeka. Geološko-geografski gledano, Gradac se smjestio na najzapadnijim padinama Fruške gore, odmah nadomak sela Bapska (http://www.ffzg.hr/arheo/prap/index_bapska_hr.htm). Regija je poznata po vrlo bogatim nalazištima, pogotovo prapovijesnim (Vinkovci, Vučedol, Sotin, Lovas, Šarengrad, Ilok, itd.), a Gradac je jedini lokalitet u regiji koji nije pozicioniran odmah uz Dunav, nego se nalazi 4,5 km južno od Dunava.

U arheološkim okvirima, Bapska se svrstava u period kasnog neolitika. U navedenom dijelu Hrvatske neolitik se manifestira kroz tri kulture: starčevačku (koja je najstarija i obilježila je veći dio neolitika), sopotsku (koja nastaje na supstratu starčevačke i novopridošle vinčanske) i vinčansku. Kod nas za sada postoje samo dva lokaliteta vinčanske kulture. Prvi je Berndijev vinograd u Vukovaru, od kojega najvjerojatnije nije ostalo ništa jer ga je erodirao Dunav, a drugi je Bapska.

Bapska je u popis lokaliteta uvrštena 1897. godine, zahvaljujući upravitelju Arheološkoga muzeja u Zagrebu (tada Arkeologički odjel Narodnoga Muzeja) i prvom profesoru arheologije na zagrebačkom Sveučilištu, dr. Josipu Brunšmidu, koji je Gradac arheološki rekognoscirao. Drugi spomen u arheološkom kontekstu zabilježen je 1911. godine, kada je Brunšmidov asistent i nasljednik, dr. Viktor Hoffiller s kolegom Matom Vohalskim otvorio prvu sondu koja nije dosezala veliku dubinu. Nalazi su djelomično objavljeni i čuvaju se u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Nakon toga istraživanja staju do 1938. godine i dolaska dr. Roberta Rudolfa Schmidta, profesora geologije i arheologije sa Sveučilišta u Tübingenu, koji je istodobno vodio i iskopavanja na Vučedolu. Dok je kopao u Vučedolu, obišao je i neke druge lokalitete u okolici, a među njima i Bapsku. On je u Bapskoj otvorio sondu i donio čitav niz zaključaka, a neke od nalaza objavio je 1945. godine u monografiji "Die Burg Vučedol". Svi nalazi su datirani i opisani, čime je Bapska prvi puta znanstveno afirmirana. Ponukan svim istraživanjima i fascinantnim nalazima, od posuda do malih idola koji su upućivali na egejsko podrijetlo, prof. Stojan Dimitrijević s Odsjeka za arheologiju Sveučilišta u Zagrebu, vodio je iskopavanje 1964. godine i nakon otvaranja sonde potvrdio Schmidtove nalaze uz neka nova saznanja. I on je, kao i Schmidt, otvorio sondu do petog metra dubine i odustao. Dimitrijević je Bapsku postavio u europske okvire i potvrdio njeno ključno mjesto u kronologiji neolitika jugoistočne Europe. Nedostatak sredstava, uvjetovan i političkom situacijom, onemogućuje daljnja istraživanja. Pronađeni materijal samo je djelomično sačuvan jer je bio deponiran u Vukovarskom muzeju i u ratu iznimno oštećen.

Kako u dosadašnja tri pokušaja kopanja nitko nije došao dublje od petog metra, ne zna se što se događa ispod površine i ima li nalaza. Za sada stratigrafska sekvenca govori o sopotskom i vinčanskom horizontu života naselja na Gradcu, a ako će se ispod petog metra pokazati materijal, on će pripadati starčevačkoj kulturi i time biti jedan od lokaliteta s najdužom sekvencom u Europi. U tom će slučaju postati ključan u definiranju i razvoju sopotske kulture koja nastaje upravo na području Srijema, jer vinčanska kultura ne prodire zapadnije od Vukovara (ako se govori o arheološkom sloju jer unosa vinčanske keramike ima u Vinkovcima, no samo kao keramike, a ne kao moment života). Još jedna kultura koja je zastupljena u Gradcu je badenska kultura.

Radi se dakle, o jednom od najistaknutijih višeslojnih lokaliteta, iznimno važnom za arheologiju kompletne europske civilizacije. Osnovni cilj arheoloških istraživanja je utvrditi tko je i kada napravio prvu kuću u Bapskoj. Za sada se može sa sigurnošću reći kako to selo neprekidnim životom živi od neolitika, a badenska kultura koja je prva na Vučedolu posljednja je na Gradcu u Bapskoj, te se početak života na tom lokalitetu može datirati, bar za sada, na 5. tisućljeće prije Krista.

Metoda koju treba primjeniti pri istraživanju ovako složenog lokaliteta mora obuhvatiti više znanstvenih područja. U tu svrhu, materijal s lokaliteta u Bapskoj obrađivati će fizičari, kemičari, botaničari, zoolozi, arhitekti, pa tako i geodeti. Ove godine otvoreno je 60 četvornih metara i obilježena je sonda dimenzija 20 puta 20 metara. Lokalitet je premjeren totalnom stanicom. Na osnovu ovih mjerenja, iduće godine postavit će se kvadratna mreža koja će postati metrička baza za sva slijedeća istraživanja na tom području. Cijeli Gradac biti će premjeren georadarom i svi dobiveni podaci uvrstit će se u digitalnu platformu, odnosno temelj na kojem će se graditi sve kasnije rekonstrukcije i prezentacije.

Budući da se danas u arheologiji teži ka proširivanju istraživanja integriranjem novih interdisciplinarnih analitičkih i digitalnih metoda s arheologijom, GIS pruža jedinstvenu platformu za organiziranje i analiziranje ogromne količine različitih arheoloških podataka korisnih za kreiranje modela arheoloških lokaliteta. Upotreba digitalnog ortofota u arheologiji postaje sve češća s obzirom na njegovo svojstvo da se metričke karakteristike mogu kombinirati zajedno sa visokom razinom fotografskih detalja korisnih za vrednovanje boja, materijala, tekstura, itd.

Cilj praktičnog dijela ovog diplomskog rada je osigurati digitalnu osnovu u obliku digitalnog ortofota i digitalnog modela terena, koja će arheolozima služiti kao temelj na kojem će se graditi sve kasnije rekonstrukcije i prezentacije. Također će se, primjenom digitalnih fotogrametrijskih metoda, pokušati dobiti što realističniji trodimenzionalni perspektivni prikaz šireg područja Bapske, koji je arheolozima važan za bolje razumijevanje utjecaja reljefa na nastanak života u ovom kraju.

Naime, na specifičnost reljefa ukazuje lesna terasa u Vukovaru (na desnoj obali Dunava) koja se izdiže na visinu od 20 do 30 m. Takva formacija nastavlja se sve do Iloka. Nadmorska visina terese kreće se od oko 95 do 103 m. Takav kontinuitet prekidaju jedino surduci u čijim dnima su se smjestila današnja naselja Opatovac, Mohovo i Šarengrad. Zbog visine i propusnosti lesne terease, s njene površine gotovo je nemoguće doći do vode. Zahtijeva se kopanje i do 30 metara, stoga su se naselja smjestila u surducima koji se spuštaju do nivoa Dunava. Prednost blizine vode, s druge strane ima jednu veliku manu, a ta je da su ta naselja vrlo nepovoljno strateški smještena i kao takva gotovo neobranjiva. Potencijalni neprijatelj s visine napada i u povoljnijem je položaju. Tu činjenicu potkrepljuje i podatak da je za Domovinskog rata prva crta obrane bio baš Vukovar gdje ta strateški nepovoljna situacija prestaje i sukobljene strane su u ravnopravnom položaju.

Bapska, sa druge strane daje obrnutu sliku svog strateškog smještaja. Uvučena u kopno slijedeći šarengradski surduk, udaljena je od Dunava oko 4,5 km zračne linije. Nalazi se na malom ovalnom prirodnom uzvišenju visine 188 m, tako da se do nje stiže penjući se sa tri strane iz surduka prema tjemenu naselja, odnosno s jedne pristupačne, ali lako branjive strane. Iznimna prednost se očituje u činjenici da oko naselja i danas postoje izvori vode, što rješava opskrbu pićem. Tako Gradac u Bapskoj predstavalja, u strateškom smislu, sasvim drugačiju situaciju od ostalih nalazišta smještenih uz Dunav nizvodno od Vukovara do granice sa Srbijom.