CORONELLI, Vincenzo Maria (Corneille, Marc Vicent; Marco, Vicenzo), teolog, kozmograf, geograf, kartograf i izdavač (Venecija (Ravenna), 16. VIII. 1650 - Venecija, 9. XII. 1718). Od 1667. do 1671. učio je astronomiju kod Pietra Martire Rusca. Godine 1671. pristupio je franjevačkom redu i kao fratar minorita živio u mletačkom samostanu S. Marie Gloriose dei Frari u Veneciji. Studirao je teologiju i humanistiku u rimskom kolegiju S. Bonaventura, gdje je učio i Euklidovu geometriju. Doktorirao je u Rimu 1673. Za vrijeme boravka u Padovi, od 1674. do 1677. zajedno s grofom Francescom Damianijem istraživao je Euklidovu geometriju. Bavio se geografijom, poviješću, kartografijom, bakrorezom, izradom globusa i graditeljstvom. Na zahtjev vojvode Rannucia Farnese, 1678. izradio je prvi globus, odnosno veliki par rukom rađenih globusa. Godine 1680. izradio je dva globusa, jedan neba i jedan Zemlje te ih prezentirao Vojvodi od Parme. S novinarskim instinktom pratio je venecijanske vojne pohode ponovnog osvajanja posjeda u Jadranskom prostoru 1680-ih godina kao mogućnost za prvi veliki izdavački zamah. Od 1681. do prosinca 1683. boravio je u Parizu, a zatim se vratio u Veneciju u samostan koji mu je bio dom sve do smrti 1718. U samostanu je organizirao kartografsku radionicu u kojoj je izrađivao i objavljivao svoja djela. U razdoblju od 1683. do 1704. izradio je nekoliko globusa Zemlje i neba koji imaju oblik segmenata između 3 i 15 stopa u promjeru. Za Luja XIV. izradio je dva velika globusa, radijusa od 4 metra. Globusi su ostavili jak dojam ali su također izazvali i žestoke reakcije što je rezultiralo njihovim uništenjem. Provincijal Ugarske postao je 1685, a 1701. general svog reda. Za plodnu kartografsku djelatnost promoviran je od mletačkog senata 1685. u kozmografa Mletačke Republike s prihodom od 400 florina i privilegijom zaštite autorskih prava na 25 godina. U Veneciji je uživao veliki ugled i imao pristup u tajne arhive Mletačke Republike da bi došao do podataka za izradu svojih karata. Surađivao je s najpoznatijim geografima i izdavačima svoga vremena. Putovao je u London, Nizozemsku, Njemačku, Austriju, Ugarsku i Carigrad. Tijekom 17. st. Senj je bio čest objekt mjerničkog rada austrijskih i mletačkih kartografa. Osim Stiera, Weissa, Pieronia, Valvasora, izmjeru tog grada proveo je i Coronelli. Osim po objavljivanju brojnih, monumentalnih globusa Coronelli je poznat i po objavljivanju velikog broja karata koje su nastale kao rezultat široko zasnovanog, sustavnog prikupljanja podataka. Poznato je oko 400 (500) njegovih kartografskih radova. Pretpostavlja se da je Coronelli crtao sam svoje karte na bakrenoj ploči. Za različite publikacije višestruko je upotrebljavao svoje bakrene ploče. Godine 1685. (1686) objavio je dva djela o Moreji Conquiste della Republica in Dalmazia Epiro e Morea i Memorie istoriografiche del Regno di Morea e di Negroponte. Ta zbirka planova i veduta bila je uspješna tako da je objavljen veliki broj reizdanja i prijevoda na brojne jezike. Karte je izrađivao i za Pietra Valiera, koji je izabran za generalnog providura u Dalmaciji. U ljeto 1686. vratio se u Pariz da bi prikupio građu za svoj atlas Atlante Veneto. Značajan je njegov manji izolar jadranske i jonske obale s naslovom Mari, Golfi, Isole, Spiaggie, Porti, Citta, Fortezze ed altri Louoghi dell' Istria, Quarner, Dalmazia, Albania, Epiro e Livadia objavljen u Veneciji 1688. U tom izolaru ima dosta listova s kartama ili vedutama hrvatske obale ili primorskih mjesta. Primjerak se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Dubrovčani su prije nego je tiskao djelo, 1685. odlučili nagraditi ga s dvadeset cekina, ako u djelu objavi tekst i podatke o Dubrovačkoj Republici. U posebnom pismu su tražili da se podaci unesu u cijelosti bez izmjena i njihov izvještaj doslovno tiska u njegovoj knjizi. Priložili su mu geografsku kartu dubrovačke države. Coronelli je unio poslane podatke, pa je to prva sačuvana geografska karta na kojoj je područje Dubrovačke Republike dosta točno i pouzdano prikazano. Karta je objavljena u navedenom izdanju, ali i u drugim njegovim djelima s naslovom Stato di Ragusi, Bocca del Fiume Narenta, Isole di Lesina e Curzola nella Dalmatia posseduta Dalla Serenissima Republica di Venetia. Na njoj se vidi obalni pojas primorja od Makarske do Boke kotorske, a na moru svi veći jadranski otoci. U zaleđu primorja nazire se samo uzak pojas zemljišta, upravo onoliki koliko je potrebno da se obuhvati teritorij Dubrovačke Republike. Na toj karti ima mnogo zabilježenih imena naseljenih mjesta, luka, zaljeva, uvala i upravo je zbog toga vrijedan dokument za upoznavanje starije dubrovačke toponimije. Coronelli je priložio i grafički prikaz trase karavanskog puta od Dubrovnika do Carigrada Viaggio da Ragusi a Costantionopoli per la Bosna, Servia, e Romania. U tom izolaru nalazi se karta šire okolice Zadra Contando di Zara, Parte della Dalmatia. S obzirom na njezinu veličinu i mjerilo to je vrlo detaljna karta, pa se može smatrati prvom topografskom kartom toga područja. Na njoj se vidi obalni pojas od Nina do Murtera s čitavim zadarskim arhipelagom, a u kopnenom zaleđu zahvaćeno je zemljište sve do južne Like. U istom izolaru objavljene su karta Boke kotorske Disegno topografico del Canale di Cataro i karta ušća rijeke Neretve Corso del Fiume Narenta Dalla Citta di Ciclut fino al mare acquistata, Con altri Luoghi Dall Armi Venete. Na karti Neretve vide se stari rukavci delte Neretve i okolne velike močvare oko Opuzena i Metkovića. To je prva detaljnija karta toga dijela jadranske obale. Osim navedenih karata, Coronelli je objavio veći broj veduta ili panorama hrvatskih primorskih mjesta ili utvrda. U izolaru jadransko-jonske obale ima ukupno 68 takvih prikaza, među kojima su zastupljena mjesta kao Zadar, Novigrad, Zemunik, Karin, Nadin, Vrana, Knin, Drniš, Šibenik, Skradin, Split, Trogir, Sinj, Solin, Klis, Omiš, Starigrad, Zadvarje, Neretva, Opuzen, Čitluk, Gabela, Konjic, Dubrovnik, zatim otoci Hvar, Korčula i Vis. Istarski poluotok i kvarnerski otoci najbolje su prikazani na njegovoj karti Ristretto della Dalmazia Diuisa ne suoi Contadi o. 1:500 000 u 2 lista iz 1688. No, Istra je u cjelini preuzeta od Maginija dok su otoci Kvarnera iz drugog izvora, krivo orijentirani i nerazmjerni. Obilna toponimija, efektna kompozicija i umetnute povijesne bilješke ipak ne mogu sakriti izvjesnu površnost i netočnosti. Osim karata, Coronelli ima u svojim djelima i više veduta istarskih gradova, ali i one su prerade starijih uzora. Godine 1689. postao je lektor za geografiju. Ambiciozno je zamislio i ostvario enciklopedijsko djelo Biblioteca Universale u 13 velikih svezaka objavljenih od 1690. do 1701, od kojih prvih pet svezaka uglavnom sadrže geografske karte, a ostali planove gradova, luka i tvrđava i karte uz tekstove, vedute značajnih mjesta, razne povijesne i etnografske, pomorske i ratne scene kao i portrete plemićkih, kraljevskih i crkvenih osoba i znamenitih ljudi. Pored mnogo kompilacija i nekritične upotrebe tuđih karata, sastavljao je i originalne karte na osnovi novoprikupljenog gradiva. Područja Hrvatske i hrvatska obala Jadrana prikazani su na mnogim njegovim radovima koje su dalje preuzimali mnogi europski izdavači. Njegovo najveće kartografsko djelo je Atlante Veneto, atlas čiji je prvi svezak objavljen 1691, a drugi 1695. Jedan primjerak tog atlasa nalazi se u Univerzitetskoj knjižnici u Ljubljani. Drugi dio drugog sveska objavljen je 1696. pod naslovom Isolario dell'Atlante Veneto u kojem ima nekoliko karata hrvatskog područja. Primjerak se nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U prvom svesku Atlante Veneto nalazi se njegova velika karta podunavskih zemalja Corso del Danubio da Vienna Sin' a Nicopoli e paesi Adiacenti. Ona obuhvaća šest atlasnih listova i može se prema želji sastaviti u posebnu kartu. Na njoj se u dosta krupnom mjerilu vide gotovo sve hrvatske zemlje. U istom svesku nalaze se karta Jadrana Golfo di Venezia i karta južnog primorja do ušća Bojane i Drima Corso delli Fiumi Drino e Boiana della Dalmatia. Karta Jadrana precrtana je iz najboljih ondašnjih pomorskih karata te može poslužiti kao primjer kako su mletački pomorci krajem 17. st. poznavali hrvatsku obalu i otoke. Na karti na kojoj se vidi južno jadransko primorje predočeni su i kopneni krajevi u zaleđu primorja. Na njoj se očituju velike razlike u poznavanju užeg pojasa primorja i zemalja u zaleđu. Ta karta sadrži povijesne bilješke vezane za pojedina mjesta ili mletačke utvrde na tom prostoru. U atlasu Isolario dell'Atlante Veneto nalazi se karta Ristretto della Damlazia, Diuisa né suoi Contandi, gia presentata alla Serenissima Republica di Venezia. Ta karta prikazuje jadransko primorje od Istre do ušća Bojane. Sastavljena je od dva atlasna lista, koji spojeni imaju veličinu 120×44 cm. Zbog takvog formata i krupnog mjerila na njoj se vidi gotovo sve što su Mlečani u ono doba znali o jadranskoj obali, primorskim naseljima, otocima, rijekama i reljefu zemljišta. Karta sliči Cantellijevu prikazu Dalmacije iz 1689. Bio je aktivan i kao kartograf ili ilustrator edicija u kojima su se veličale mletačke pobjede nad Turcima. U tim publikacijama ima također njegovih karata i planova na kojima se vide hrvatski krajevi. U Metropolitani se nalazi njegovo geografsko-povijesno djelo u njemačkom izdanju Historische und topographische beschreibung der Reiche Morea und Negroponte, a u zbirci karata Hrvatskog povijesnog muzeja karta Dalmacije objavljena u Parizu oko 1695. Za sveukupni Coronellijev doprinos poznavanju hrvatskih zemalja može se reći da je on bio usmjeren u prvom redu na hrvatsko primorsko područje. U Veneciji je 1680. (1684, 1693) osnovao prvo geografsko društvo Accademia Cosmographica degli Argonauti, jedno od najstarijih geografskih društava na svijetu. Namjera mu je bila da ono postane izdavačko društvo koje bi organiziralo distribuciju njegovih radova širom Europe.