Index
ImpresumUvodKatalogKartografiSponzoriPrijeHomePoslije

 BANOVAC, Branka
 BATISTA, Verigo
BAUČIĆ, Stipe
BEAUTEMPS-BEAUPRÉ, 
  CHARLES FRANÇOIS
BIRIN, Igor
 BOCK, Fried
 BONIFACIO, NATALE
 BOUCAUT, Steffano
BRAUT, Napolion
CORONELLI, VINCENZO MARIA
CVITANOVIĆ, Alfonso
D'ADDA, Antonio
D'EMILIJS, Luigi
DOKOZA, Serdo
FARIČIĆ, Josip
FAVENTINI, Kuzma
FEOLI, A
 FINCK, Josef
 FLODER, A
 FORTIS, Alberto
 FRANGEŠ, Stanislav
FURLANETO, Lodovico
 GOLDNER, Milena
 GRAFF, Božidar
 GRANDIS, Antonio
 GRIMANI, Francesco
 HATZINGER
 HEINBUCHER
 HIRSCHMANN, Ruth
 JAKAŠA, Darije
 JUSTER, Giuseppe
 KALOGJERA, Ante
 KANZA, Antonio
 KISIĆ, Anica
 KLIMA
 KLOBUČARIĆ, Ivan
 KOZLIČIĆ, Mithad
 KRALJEV, Dragan
 KRIŽOVAN, Zvonimir
 LECHNER, R
 LEINWAND
 LEROTIĆ, Ivan
LODOLI, Giovanni Battista
LOVRIĆ, Paško
 LUČIĆ, Josip
 LUKAČEVIĆ, Nikola
 MAGAŠ, Damir
 MARKOVIĆ, Ante
 MARKOVIĆ, Mirko
 MARTINOVIĆ, Suzana
 MARTONITZ, Johann
 MATULOVICH, A.
 MEDAR, Mladen
 MELCHIORI
 MORTIER, Pierre
 MÜLLER, Antonio
 MÜLLER, Wilh(elm)
 MULJAČIĆ, Žarko
 NOVAK
 NOVAK, Ivo
 OBAD, Stijepo
 ODDI, Angielo
 PAAR, Ivan
 PANDŽIĆ, Ankica
 PAVLIČEVIĆ, Dragutin
 PEKOTA
 POSLONČEC-PETRIĆ, Vesna
 PROCHAZKA
 PUŠIĆ, Borivoj
 RACETIN, Filip
 REILLY, Franz Johann Joseph von
 REIS, Piri (Hadji Muhyiddin Piri)
 ROSACCIO, Giuseppe
 ROTA-KOLUNIĆ, Martin
 SANTINI, Giuseppe
 SANTINI, Pietro
 SCHAUER, A.
 SCHILLING
 SINDIK, Ilija
 SMOLJAN, Zdravko
 ŠOŠTARIĆ, Kruno
 ŠTEFANAC, Slavko
ŠULJIĆ, Leticija
 TABOROVIĆ
 TOPALOVIĆ, Duško 
 TRAUX, Maximilian
 VEKARIĆ, Nenad
 ZANCHI, Antonio de
 ZANNONI, ANDRIJA
 ZAVOREO, Franjo ŽUPAN, Robert
        

KLOBUČARIĆ, Ivan (Clobucciarich, Joannes Fluminensis), svećenik, slikar i kartograf (Dubašnica na Krku, oko 1545. (1550) - Fürstenfeld, Austrija, (Rijeka), oko 1605). Kao petnaestogodišnjak oko 1560. stupio je u augustinski red u riječki augustinski samostan. U tom samostanu proveo je mladost i prošao kroz prvi nauk, pa se otuda javlja uz njegovo ime i prezime (Joannes Clobucciarich) i dodatak Riječanin (Fluminensis). Učio je hrvatski, talijanski i njemački, bio mu je poznat latinski jezik, a služio se latinicom i goticom. Za svećenika je zaređen 1572. Nakon školovanja, kao svećenik živio je tri godine u Rimu 1572-75. gdje je najvjerojatnije izučio slikarske vještine. Po povratku u Rijeku imenovan je generalnim vikarom, a već 1577. i priorom riječkog augustinskog samostana. Na toj časti ostao je narednih godina, a i kasnije je više puta biran za priora. Tu čast obnašao je i u austrijskim augustinskim samostanima, u Fürstenfeldu 1585. i 1600., a prior je ponovno u Rijeci 1587, 1592. i 1597. Kao prior riječkog samostana, 1578. nadvojvoda Karlo uputio ga je s riječkim satnikom Gašparom Rabom u poslanstvo papi Grguru XIII. Kasnije je nekoliko puta bio pozvan u Rim (1582, 1594. i 1595.). Zbog nekih zavisti i optužbi, 1595. bio je pozvan pred Svetu inkviziciju. Iako vrlo aktivan u augustinskom redu, usporedno se bavio slikanjem i crtanjem krajobraza, zapravo topografskih panorama, kartografskih skica i veduta. Među najpoznatijim radovima mu je kolorirani crtež Rijeke i okolice za koji su naknadno utvrđeni njegovo autorstvo i godina nastanka 1579, a nalazi se u Kartografskoj zbirci Ratnoga arhiva u Beču. Zapravo je to panoramska karta na kojoj je Rijeka prikazana iz ptičje perspektive dosta visoko zamišljene točke, tako da se grad približava tlocrtnom izgledu, a okolna brda među vodotocima superponiraju se po dubini teritorija. Očito da se u tom crtežu, kao i kasnijim radovima u istoj maniri ogleda talijanska škola pejzažnog slikarstva. S vremenom je tu maniru sve više približavao ortogonalnom topografskom skiciranju, naročito kada je prikazivao veće cjeline koje se nisu mogle obuhvatiti jednim pogledom s bilo kojeg uzvišenja. Unošenjem orijentacijskih vjetrulja i oznaka udaljenosti u miljama između naselja stvarao je osnovu za konstrukciju karte sastavljene iz brojnih terenskih skica. Za vrijeme svog boravka u Fürstenfeldu, po nalogu nadvojvode Ferdinanda, počeo se zanimati sakupljanjem topografske građe za kartu Štajerske, Slovenije, Istre i Dalmacije. Tako je počeo s izmjerama u Štajerskoj, a već 1604. i u Kranjskoj i Istri. Očito da su njegovim radom bili zadovoljni, o čemu govori pismeni nalog nadvojvode Ferdinanda od 6. 9. 1603, kojim se Klobučarić obvezuje da započne s topografskim skiciranjem južnih zemalja kraljevine, uključujući čitavu Hrvatsku u svrhu izrade karte cijele Unutarašnje Austrije. Prema toj naredbi Klobučarić je idućih nekoliko godina putovao raznim krajevima Hrvatske i susjednih zemalja (Slovenije, Štajerske i Koruške) i tom prilikom obavljao topografska skiciranja. Putujući više godina pješke i na konju, sakupio je opsežnu topografsku građu koja mu je trebala poslužiti za sastavljanje konačne kartografske sinteze. Nažalost, u tom poslu prekinula ga je smrt (1605). Uspio je izraditi skice sjeverne Furlanije, Goričke, Gradiške i austrijske Istre gotovo u cjelosti, ali zbog smrti nije uspio ni započeti izradu geografskih karata na osnovi tih skica. Godine 1922. po prvi se put saznalo za njegova kartografska djela, kada su u Štajerskom zemaljskom arhivu (Steiermarcisches Landesarchiv) u Grazu pronašli fascikl s natpisom Clobucciarichs Nachlass i u njemu 79 crteža (43×32 cm), 16 listova (32×21,5 cm) i 4 lista većeg formata, a jedan od tih s gotovo dovršenom kartom Sjeverne Dalmacije, i oko 500 ostalih crteža i skica. Na svim listovima iscrtano je uglavnom obostrano oko 500 kartografskih skica različitih veličina i u različitom stupnju dorađenosti, od početnih skica do sasvim dovršenih topografskih panorama, veduta naselja, zamaka, utvrda gradina i tlocrta nekih objekata, većinom s puno toponima i nekim usputnim bilješkama. Na njima je prikazana gotovo cijela Štajerska, Kranjska, austrijska Istra do Soče i veći dio granične Hrvatske. Prema poznatim skicama i nedovršenim kartama vidi se da je radio u okolici Broda na Kupi, na području Podravine od Varaždina do Ptuja, u Karlovcu i njegovoj okolici, zatim u okolici Rijeke, na području Žumberka, oko Samobora i u zapadnom dijelu Zagorja. Prema skici za kartu sjevernog dijela Kvarnera s kopnenim zaleđem vidi se da je prošao mjesta uz kvarnersku obalu od Rijeke do Senja, zatim da je u unutrašnjosti obišao okolicu Modruša, Mrkopolja, Ravne gore, Delnica, Lokava, Fužina i Brinja. Iz skica se vidi da je obišao Učku, Ćićariju, Podgrad i još neka mjesta u sjevernoj Istri. Prolazio je kvarnerskom obalom i južnije od Senja. Obišao je Jurjevo, Starigrad, Jablanac i Pag. Također je bio na Kvarnerskim otocima, ali o tome nema detaljnijih podataka. Skicu na kojem je prikazao područje Like i Krbave nije izradio prema viđenju, već prema uzorcima sa suvremenih karata. Prema jednom listu zaključuje se da je boravio u Zagrebu i tom prilikom obišao Susedgrad. Njegova karta Dalmacije i Kvarnera upućuje da je bio u Zadru, Šibeniku, Trogiru i Splitu. Posljednji se put spominje u jednom pismu što mu ga je 26. 8. 1605. uputio riječki potkapetan iz Kastva o nekim svađama u samostanu, ali već sljedeće godine nije među živima. O Klobučariću su pisali domaći i strani istraživači, ali još uvijek nije dovoljno istraženo i cjelovito obrađeno njegovo djelo. No, svi istraživači ističu njegovo značenje doprinosa hrvatskoj kartografiji i vrijednosti njegovog rada za bolje geografsko poznavanje prikazanih krajeva.

DJELA: Velika panoramska veduta Rijeke i okolice. 1579. - Štajerska, Kranjska, Istra, Gorička, Hrvatska, orig. rkp., 99 listova, raz. vel., s 500 crteža. 1601-1605. - Topografska skica Kvarnera s otocima Krk, Cres i Lošinj. - Topografska skica Gorskog kotara. - Topografska skica Bakarskog zaljeva sa zaleđem.

LIT.: F. Popelka: Einer unbekannter innerösterreichischer Kartograph. Mitt. d. geogr. Gesellschaft Bd. 66, Wien 1923. - F. Popelka: Die Landesaufnahme Innerösterreichs von Johannes Clobucciarich 1601-1605. Anzeiger d. O. A. d. W. Wien. Phil: hist. Klasse, Wien 1932, str. 197-203. - E. Laszowski: Ivan Klobučarić, hrvatski kartograf. Jutarnji list 13. VII. 1937, Zagreb. - A. Depoli: Il Cartografo Giovanni Clobuciarius. Pagine Istriane 32, Trieste 1958. - T. Peruško: Jedno novo ime u našoj kulturnoj historiji - kartograf Ivan Klobučarić iz Dubašnice. Riječka revija 1958, VII/6. - T. Peruško: Kartograf Ivan Klobučarić. Geografski glasnik 1958, 20, str. 152-153. - A. Rojnić: Jedno novo ime... još o kartografu Ivanu Klobučariću. Riječka revija 1961, X/2. - M. Marković: Studij predodžbe fizičko-geografskih elemenata na kartama jugoslavenskih zemalja od najstarijih vremena do kraja 17. stoljeća, disertacija. Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 1964. - J. J. Gavignan: Johannes Clobucciarich. O.S.A. Analecta augustiniana 1968, XXXI, str. 319-359, Rim. - D. Klen: Ivan Klobučarić, slikar i kartograf (XVI- XVII st.). Krčki zbornik 1975, 6, str. 75-90. - M. Peloza: Arhitekt i kartograf Ivan Klobučarić. Jadranski zbornik 1975, IX, str. 32, Pula-Rijeka. - L. Lago, C. Rosit: Descriptio Histriae. Lint, Trieste 1981, str. 144-145, 277. - M. Marković, Descriptio Croatiae. Naprijed, Zagreb 1993, str. 105, 150-155, 157. - D. Mlinarić: Hrvatski doprinos srednjoeuropskoj kartografiji 17. stoljeća. Geodetski list 1998, 3, str. 205-214. - A. Sošić: Kartografi Istre, magistarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1996, str. 119-121. - B. Pamić: Kartografija i kartografi u Puli, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1998. - Lj. Rašić: Kartografija i kartografi u Geografskom glasniku, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1998. - M. Rezo: Kartografija i kartografi u Varaždinu, seminarski rad. Sveučilište u Zagrebu, Geodetski fakultet, 1999. - M. Marković: Kartograf Ivan Klobučarić i Rijeka. Adamić, Naklada Benja i Povijesno društvo otoka Krka, Rijeka 2002.