ZAVOREO, Franjo (Frane, Franco, Francesco), javni vještak, vojni inženjer, kartograf (Split (Šibenik), 1749 - Zadar, 1822). Bio je u vojnoj službi i postigao čin inženjerskog satnika. Služio je u Mletačkoj Republici kao šef tehničkog odsjeka, te u Italiji i Austriji. Radio je kao tehnički stručnjak i inženjer još za vrijeme mletačke uprave u Dalmaciji na brojnim javnim radovima i građevinama. Radio je na izgradnji cesta i mostova, na dovršenju gradskog sata i izgradnji groblja u Zadru te preuređenju Kneževe palače u istom gradu. Njegovo djelo je i zvonik skradinske crkve. Bio je direktor modernih naprava u Dalmaciji. U drugoj polovici 18. st. počeli su izbijati sporovi zbog prava ličkog i primorskog blaga na Velebitu. Izradio je kartu koja je imala za cilj pokazati sporno područje s njegovim pašnjacima i državnim granicama. To je topografska karta mletačke strane južnog Velebita od Trstenice do izvora rijeke Zrmanje. Prema Markoviću (1993), težište prikaza usmjereno je na velebitsko nadgorje, gdje su se nalazili planinski pašnjaci. Kako su mletačke vlasti u Dalmaciji bile zainteresirane da se nastao spor riješi na pravedan način, on je označio tzv. Slobodnu zonu na Velebitu, gdje su obje zainteresirane strane imale slobodan pristup. S Melchiorijem i Lodovicom Furlanettom izradio je topografsku kartu Dalmacije objavljenu pod naslovom Nuova carta topografica della provinzia di Dalmazia, divisa ne suoi territorij. Prema Markoviću (1993), na njoj je obuhvaćen širi pojas morske obale od Nina do Boke kotorske s jadranskim otocima, a prema sjeveru vide se pogranični krajevi prema turskoj Bosni. Karta daje realnu sliku stanja poznavanja Dalmacije toga vremena. Iz nje proizlazi da do toga vremena nije izvedena jedinstvena topografska izmjera Dalmacije. To je bila prva veća tiskom objavljena karta Dalmacije iz druge polovice 18. st. i vrijedila je kao najbolja javna i službena karta Dalmacije sve do pada Mletačke Republike. Prema toj karti Maksimilian de Traux izradio je plan Makarske. Od 1789. do 1792. Zavoreo je boravio u dolini Neretve i proučavao močvare za opsežan plan izgradnje ribnjaka, ali taj se plan nije ostvario. Izradio je topografsku kartu Nina. Kartu je precrtao prema istom nacrtu javnog mjernika Andrije Crivelarija, usporedivši je s izvornikom koji se nalazio u Zadarskom arhivu. Po nalogu providura Dandola izradio je 1808. veliku topografsku kartu Solina. Umirovljen je 1818. Objelodanio je djelo Memoria statistica sulla Dalmazia u kojem je dao topografski opis Dalmacije, stanje kopnenih i pomorskih putova, poljodjelstva, stočarstva, ribarstva, trgovine, običaje stanovništva itd.