RACETIN, Filip, geodet i kartograf (Dograde kraj Trogira, 29. III. 1928 - Split, 21. V. 1996). Osnovnu školu pohađao je u Marini, a gimnaziju u Hvaru i Beogradu. Višu geodetsku vojnu akademiju završio je u Beogradu 1959. Diplomirao je 1963. na Geodetskom odsjeku Građevinskog fakulteta u Beogradu. Od 1972. do 1975. uz rad je studirao kartografiju na poslijediplomskom studiju Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na kojem je magistrirao 1975. radom Suvremeni način izrade originala geografskih naziva. Doktorirao je na istom fakultetu 1978. disertacijom Kartografska istraživanja namijenjena hidrografskom premjeru otvorenog Jadrana Raydistom. Od 1949. do 1959. radio je s prekidima u Vojnogeografskom institutu u Beogradu, a od 1959. do 1967. u Vojnogeografskom institutu u Sarajevu. Jedno vrijeme rukovodio je izvođenjem kartografskih radova kao načelnik Kartografskog odjela, a zatim se bavio unapređenjem izrade karata. Od 1960. do 1967. honorarno je predavao na Višoj geodetskoj školi u Sarajevu i to godinu dana kao asistent, dvije godine kao nastavnik i četiri godine kao profesor. Na Radničkom univerzitetu u Sarajevu honorarno je predavao Kartografiju, Crtanje i Topografiju na tečajevima tehničkih crtača i tehničkih razrađivača geološke struke. Od 1967. radio je u Hidrografskom institutu ratne mornarice (HIRM) u Splitu gdje je tri godine bio redaktor pomorskih karata, te načelnik Kartografskog odsjeka. Od 1968. do 1977. honorarno je predavao Geodeziju u Građevinskom školskom centru u Splitu, a od 1972. do 1975. bio je honorarni asistent za Geodeziju u odjelu zagrebačkog Građevinskog fakulteta u Splitu. Od dolaska u Split stalno je predavao Kartografiju na Mornaričkoj školi te kao izvanredni profesor na Mornaričkoj vojnoj akademiji (MVA) navigacijsko-hidrografskoj specijalnosti. Godine 1986. postao je redoviti profesor na MVA-u. Na poslijediplomskom studiju, usmjerenja Kartografija na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu predavao je 1987. kolegij Izabrana poglavlja iz topografske kartografije. Godine 1987. izabran je za znanstvenog savjetnika u HIRM-u gdje je iste godine i umirovljen. Objavio je više od 100 znanstvenih i stručnih radova, pa njegov cijeli opus zajedno s udžbenicima obuhvaća oko 120 naslova (monografija, rasprava, referata, članaka, prikaza knjiga, časopisa i karata te povijest Marine, recenzije udžbenika i drugih znanstvenih publikacija). Objavljivao je u Geodetskom listu, Mornaričkom glasniku, Hidrografskom godišnjaku, Slobodnoj Dalmaciji, It-novinama, Nedjeljnoj Dalmaciji i dr. Surađivao je na pisanju natuknica (članaka) iz kartografije, geodezije i hidrografije za Pomorsku i Vojnu enciklopediju te za Pomorski leksikon. U razdoblju od 1949. do 1967. izradio je originale 26 listova raznih vojnih karata mjerila 1:25 000, 1:100 000, 1:200 000, 1:300 000, 1:1 000 000, 1:1 500 000. Od 1970. rukovodio je izradom pomorskih i navigacijskih karata i atlasa. Autor je obalne navigacijske karte 100-20 Dugi Otok-Zadar 1:100 000 koja je poslužila kao uzorak za oblikovanje drugih karata iz te serije. Osobno je konstruirao i oblikovao veći broj originala pomorskih i kopnenih karata, među kojima i četiri specijalne karte Jadrana mjerila 1:600 000. Pod njegovim je vodstvom 1980. dovršena serija od 16 obalnih navigacijskih karata Jadrana mjerila 1:100 000 što predstavlja veliko dostignuće hrvatske pomorske kartografije. U svojoj bogatoj kartografskoj praksi izradio je i prvu hrvatsku batimetrijsku kartu Jadrana. Posebno je bio angažiran na izdavanju faksimila najstarijih karata hrvatskog priobalnog područja Jadrana. Za potrebe Zavoda za katastar i geodetske poslove u Trogiru, Splitu i Imotskom obnovio je nekoliko starih austrougarskih planova mjerila 1:2880. Održao je cijeli niz javnih predavanja i sudjelovao u nizu radioemisija. Bio je istaknuti sudionik međunarodnih geodetskih manifestacija, delegat Saveza geodetskih inženjera i geometara Jugoslavije na IV. savjetovanju o kartografiji u Dresdenu 1974, na VIII. međunarodnoj kartografskoj konferenciji u Moskvi 1976, na Nacionalnoj kartografskoj konferenciji u Sofiji 1978. i na XVII. međunarodnoj kartografskoj konferenciji u Barceloni 1995. Od odlaska u mirovinu surađivao je s raznim geodetskim organizacijama i drugim institucijama na radovima gdje su trebali njegovo veliko stručno iskustvo i savjete za rješavanje stručnih problema. Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa Hidrografski godišnjak do umirovljenja 1987, član redakcijskog odbora Geodetskog lista od 1987. te član Uredničkog odbora i Izdavačkog savjeta od 1991. Za rad u Savezu geodetskih inženjera i geometara (GIG) proglašen je 1973. zaslužnim članom Saveza GIG-a Hrvatske. Bio je potpredsjednik Društva GIG-a grada Sarajeva, potpredsjednik Saveza GIG-a Bosne i Hercegovine, tajnik i predsjednik Društva GIG-a Splita, član Predsjedništva Saveza GIG-a Hrvatske. Godine 1988. postao je dopisni član International Geographical Union. Bio je član Društva geodetskih inženjera i geometara, Društva za proučavanje i unapređenje pomorstva u Splitu, Hrvatskog geodetskog društva, član Predsjedništva Udruge geodeta Zadarsko-kninske, Šibenske, Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije. U razdoblju od 1955. do 1989. za svoj je rad odlikovan sa sedam odličja među kojima i ordenom rada. Najveće priznanje za njegov znanstveni, stručni, nastavni i društveni rad predstavlja nagrada za znanost koju mu je dodijelila Općina Split 1980.